Most pod sretnom zvijezdom

Mostovi su oduvijek bili mjesta spajanja dviju odvojenih točki prostora i na taj način značili oživotvorenje stalne ljudske želje za povezivanjem. Građevinske konstrukcije koje je čovjek podizao radi svladavanja geomorfoloških prepreka često su veličanstven dokaz graditeljskog umijeća svojih tvoraca, ali i ekonomske moći naručitelja. Tradicija mostogradnje zadire u najdublju ljudsku povijest; pratimo je već od razdoblja neolitika, oko 13 tisuća godina prije Krista, ali prvi ozbiljni most historiografija bilježi u Babilonu oko 2200 godina prije Krista. Mostove su podizali Egipćani i Grci, a Rimljani su se tehnologijom mostogradnje najviše približili modernom dobu izumivši vrstu morta koji su dobivali drobljenjem vulkanskih stijena.

Izgradnja mostova u Osmanskom Carstvu dosegnula je visoku razinu zahvaljujući glasovitim graditeljima poput Hajrudina i Sinana. U razdoblju renesanse graditelji mostova oslanjali su se na antičku tradiciju. U 18. stoljeću u Francuskoj mostogradnju preuzimaju inženjeri, a potkraj toga stoljeća pojavljuju se prvi mostovi od metala odnosno od lijevanog željeza. U početku su mostovi bili drveni i kameni, a zadaci njihova podizanja ograničeni na pješačke prijelaze i manja premošćivanja, močvara i potoka. Gradnja mostova tekla je stoljećima polaganim tokom, oslanjajući se na iskustva izvedenih objekata. Pojava željeznice i razvoj cestovnog prometa uvjetovali su izgradnju mostova velikih otvora i duljina, koji su trebali biti brzo sagrađeni. U njihovu izgradnju ugrađivani su čelik i beton, armirani beton i prednapregnuti beton. Projektiranje mostova postalo je zahtjevan građevinsko-tehnički zadatak – trebalo poštovati brojne parametre i zadovoljiti mnoge zahtjeve, a ne samo tehničko rješenje nosive konstrukcije.

Važnost izgradnje Pelješkog mosta za jug Hrvatske mogla bi se ilustrirati činjenicom da će dan otvaranja mosta 26. srpnja 2022. postati graničnik vremena onoga što je bilo prije i što će biti poslije njegova puštanja u promet / Snimio Igor Kralj / Pixsell

Pelješki most nadilazi sve što je dosad u Hrvatskoj izgrađeno

Mnogi mostovi zbog osebujnosti izvedbe, zbog golemih razmjera i ingenioznosti projektanata postali su simboli mjesta u kojima su izgrađeni i po kojima nose imena. Viseći mostovi sastoje se od ceste obješene na nekoliko dugačkih čeličnih kabela razapetih između dvaju tornjeva. Najdulji takav most sagrađen je u ožujku 2022. godine u Turskoj iznad tjesnaca Dardanele, prirodne granice između Azije i Europa. Taj most premošćuje morski prolaz između Egejskog i Mramornog mora, a dug je 4608 metara. Zove se Canakkale 1915. Most ima najduži raspon na svijetu, koji se između dva glavna pilona, visoka 318 metara, proteže do dužine od čak 2023 metra. Ovješeni most najmlađi je nosivi sustav i predstavlja izvedenicu od visećih mostova. Sastoji se također od pilona i na njih pričvršćenih kabela, samo što se svaki kabel veže za uporište na mostu idući ukoso sa stupa. Kabela je manje i stupovi su niži kod ove vrste mosta. Glavni su mu elementi piloni, kose zatege i greda za ukrućenje; kose zatege od čeličnih žica pridržavaju gredu u koju su usidrene jednim krajem, dok su im drugi krajevi usidreni u pilon.

Ovješeni most razvijen je tek nakon Drugoga svjetskog rata i upravo takav rasponski sustav za premošćenje Malostonskog zaljeva najprije je zamislio i projektirao Jure Radić. Konačnu verziju Pelješkog mosta koja je i izvedena projektirao je Marjan Pipenbaher iz slovenske tvrtke Ponting.

Na tlu hrvatske mostogradnja je od davnine razvijena djelatnost, pa su se gradili mostovi iznimnih graditeljskih dometa i u pogledu sigurnosti i estetike počevši od kamenih Dioklecijanovih akvedukta iz 3. stoljeća. I neki od suvremenih hrvatskih mostova ubrajaju se u vrhunske domete svjetske mostogradnje po konstrukcijskim značajkama (Krčki most). Nedavno dovršen i u promet pušten Pelješki most, koji premošćuje Malostonski zaljev između Komarne na hrvatskom kopnu i mjesta Brijesta na poluotoku Pelješcu, duljinom (2404 m) i grandioznošću, spojem utilitarnosti i estetike, skladom i uklopljenošću u krajolik koji ga okružuje – najreprezentativniji je hrvatski infrastrukturni objekt ikad sagrađen u našoj domovini. Iako su u najnovije doba veliki radovi na izgradnji autocesta diljem hrvatske postavili nove izazove mostograditeljima, Pelješki most racionalnim i sigurnim premošćenjem Malostonskog zaljeva, ekonomskim i prometnim efektima, estetikom i atraktivnošću nadilazi sve što je dosad u Hrvatskoj izgrađeno. Treba naglasiti i ono što je iznimno važno i što je bila temeljna ideja vodilja u izgradnji mosta na ovom dijelu odijeljenog hrvatskog kopna. Činjenica je da Pelješki most ostvaruje kontinuitet teritorija Republike Hrvatske povijesnim okolnostima prekinut uskim koridorom između Kleka i Neuma kojim država Bosna i Hercegovina izlazi na more.

Peti po veličini most u Europi

U izgradnji svakoga mosta postoji političko-strateški aspekt jer položaj mosta može utjecati na strateške interese države, na gravitacijska područja, na ranjivost u slučaju ratnih sukoba, ali i na integraciju državnog prostora. Ništa manje važan nije ni financijski aspekt izgradnje mosta dimenzija poput Pelješkog (peti po veličini u Europi). Država naime u relativno kratku roku mora osigurati golema financijska sredstva, kao i garancije za izvedbu projekta koja se ne može prekidati jer bi taj prekid zaustavio ostale infrastrukturne objekte na ostalom državnom prostoru. Republika Hrvatska s obzirom na veličinu državnog proračuna ne bi mogla sama osigurati priljev financijskih sredstava za izgradnju i dovršenje mosta dimenzija kakav je Pelješki most.

Ideja o gradnji Pelješkog mosta, prvi put objavljena 1997, počela se realizirati otvaranjem radova 2005. pa ponovno 2007, no jedva da je što bilo ostvareno od prvotno zamišljena projekta. Sretna okolnost bila je ostvarena pristupanjem hrvatske Europskoj Uniji 2013, čime se otvorila mogućnost da se most financira iz fondova Unije sa 85 posto troškova izgradnje. U hrvatskoj Vladi bili su ustrajni i odlučni sastavivši materijal u kojem je obrazloženo Europi zašto Pelješki most ima ključnu ulogu za hrvatske strateške nacionalne interese. Trebalo je imati znanja, samopouzdanja i ponajprije viziju budućnosti ove zemlje. Pobuna protiv mosta u Bosni i Hercegovini mogla je dovesti do obrata, europska komisija mogla je odustati u posljednji čas. Ali to se nije dogodilo. Ideja je bila sazrela i nakon toga je odobreno 357 milijuna eura za izgradnju Pelješkog mosta.

Nakon godina nenaklonjenih tom iznimnom projektu, raskida ugovora, vakuuma, aplikaciju na EU-fondove dočekali smo spremne dokumentacije, kao i za raspis natječaja za izvođenje. Trenutak je to kad Kina inaugurira svoju politiku novog „puta svile“ i želi ući na europsko tržište preko javnih natječaja u infrastrukturi, iako postoje brojne kompetentne europske tvrtke. Kineska tvrtka daje ponudu za izgradnju 30 posto nižu od drugoplasirane, na granici dampinške cijene. Nakon dugotrajnih provjera kineske tvrtke China Road and Bridge Corporation radovi su započeli. Kompetentnost kineske tvrtke nije bila upitna ni u jednom trenutku jer su imali iskustvo izgradnje sličnih objekata, a posjeduju specijaliziranu unikatnu mehanizaciju kojom su mogli graditi most na više pozicija istovremeno. Takve su tvrtke u Europi vrlo rijetke. Populistička teza koja se povremeno javljala da je nositelj posla morala biti domaća građevinska tvrtka posve je neutemeljena. Hrvatske tvrtke obavile su važne specijalističke radove na izgradnji mosta i to je realni domet graditeljskih tvrtki u svim postkomunističkim zemljama.

Netom nakon početka izgradnje mosta nastaje globalna pandemija i radovi na mostu se usporavaju, ali nakratko jer disciplinirani kineski pristup poslu vrlo brzo reaktivira sve aktivnosti na gradilištu.

U skladu s protučinjeničnom povijesti koja sve više privlači povijesnoistraživačku svjetsku pozornost mogli bismo se upitati i ovom prilikom što bi bilo da smo s natječajem za izvođača radova zakasnili i da se pandemija dogodila prije natječaja za ugovaranje posla. Nedvojbeno, čekao bi se završetak pandemije, a cijene bi u međuvremenu rasle kao posljedica eksplozije svjetskih cijena nakon pandemije. Projekt bi se kao posljedica toga morao odgoditi na neodređeno vrijeme. Potom je uslijedila agresija Rusije na Ukrajinu i redefiniranje svih ekonomskih EU-politika u očekivanju velike svjetske recesije. EU-fondovi teško da bi u novim političkim okolnostima bili spremni financirati golemi projekt Pelješkog mosta. Vjerojatno bi čekali bolja vremena. Možemo danas mirno postaviti i hipotetsko pitanje: bi li Unija financirala projekt Pelješkog mosta da je i Bosna i Hercegovina postala njezina članica? Vjerojatno ne jer bi podupirala autocestu koridorom u zaleđu Neuma. To bi se zbilo i da su BiH-političari dobrohotno i unisono predložili Republici Hrvatskoj to rješenje. Što bi bilo da je bilo, ali srećom nije.

Simbol hrvatskog ponosa

U prilog tezi da je most nastao pod sretnom zvijezdom jest i činjenica da tijekom gradnje nije bilo nesreća s tragičnim ishodom, što odstupa od uobičajene statistike pri izgradnji ovako velikih i zahtjevnih, ali i rizičnih građevina. Stoga uistinu možemo reći da je dobro zviježđe pratilo izgradnju i dovršenje Pelješkog mosta.

Raduju se mostu svi južnjaci koji su u predmostovsko vrijeme na neumskom carinskom prijelazu znali ostati bez purice koju su na Dolcu kupili za božićno obiteljsko okupljanje, oni kojima su nakon pregleda vozila strogi carinici oduzeli koji kilogram slavonskih čvaraka ili slanine. No rijetki su događaji koji izazivaju nepodijeljene i snažne pozitivne emocije svih građana Republike Hrvatske i koji ostaju trajno upisani u memoriji svakog pojedinca i cijelog naroda kao kad se spomene pobjedonosna Oluja, skijaški uspjesi Janice Kostelić, srebreni hrvatski nogometaši. Oluja je, dakako, po svom značenju iznad svega. Važnost izgradnje Pelješkog mosta za jug Hrvatske, jedan od najvećih događaja u povijesti Hrvatske, mogla bi se ilustrirati činjenicom da će dan otvaranja mosta, 26. srpnja 2022, postati graničnik vremena onoga što je bilo prije i što će biti poslije njegova puštanja u promet. Pelješki je most ono što smo dugo čekali. Pelješki nam most treba, on nam služi, Pelješki most pruža sigurnost i na njega smo neizmjerno ponosni. Što će nas opet ovako ujediniti u radosti i ponosu?